Lei

“Mislim…”,  kaže meni žena koja čim misli pogrešno misli. 

‘Pogrešno’, ne da postoji pravilno pa pogrešno.

Pogrešno iznutra. Jedna rečenica je u kontradikciji sa svojim delom. Teško to tako. Htela bi kako. Ne može nikako. Napred – nazad i za nigde nema dovoljno bezstraha.

Reč joj je raspoloženje a misao koje ona nosi do tačke, ili neke druge interpunkcije rečenice je manje važna.

Mama kada nešto lupi slušaj njeno raspoloženje a misao pusti kao da je ne bi. Moja prijateljica je  ‘najprvo’ mama a sve ostalo je ‘nemapojmaštabi’ i ‘edajojjepamet’ sadašnja tada bila. Uglavnom je boli glava kada prostački razmišlja.

Majčinstvo joj nije strast. Možda karakter.

Dete besmisleno oživotvoruje njen život do snage iluzije.

Rečenicom ne pokušava da jeste u promišljanju iznova. 

Priziva zavodnika a ne partnera.

Strast u njenim grudima neće oduška. Ta strast je zamka za mržnju ljubavi. Strah je samo da ne malakše.

To, kada očekuje smoubistvo ‘zbog nje’, je srdžba posvećena smrti.

Potreban joj je odjek sebe u muškarcu. Hoće da njena ljubav stvori svoj predmet koji će da joj sudi. Bez suda je neobjašnjiva.

SveMuškarac je samo organ. Njen organ.

Stizanje godina pristiže je sa novim ljudima. Bivši su bili. Bili i previše. Novo je zbunjujuće.

Mora brzo da hita kada juri svoje demone sve u nadi da će ih zateći kako gube svoje dostojanstvo.

Kako složiti reči da vrede duže od daha? Nisu reči ni stvorene za kroz vreme.

Nije u ideji ideja već u raspoloženju. Za mnoga raspoloženja Betoven je živeo uzalud. Da je neophodan nestao bi svet ljudi ovakvih kakvi jesu. 

Evo kako ona misli:

“Muskarac ne treba olako da napusti zenu s detetom… zažale svi ili propadnu..a trče svi za novim seksom,,. novim dozivljajem… ja znam da pripadam tradicionalnoj varijanti… ubistvenoj… ja se stalno vraćam unazad… ovi oženjeni sto se meni udvaraju… su pičke… oni svi imaju solidan odnos sa svojom  ženom, a mene bi u pauzi… a kao fenomenalan sam uzorak… međutim… nijedan ne bi  napravio nikakvu žrtvu da mi nesto pruži… samo sebi da ugodi… onda bih ja trebala biti zadovoljna tom veličanstvenom emocijom i gotovo… ne shvatam može li ljubav da se deli na dve osobe… ne može … opet je to samo seks//zgadilo mi se sve… uh… to su teške stvari…

Ima žena koje znaju odvući muškarca iz braka… ja ne bih mogla… samo bi se provodio sa mnom a ženu nikada ne bi ostavio… E, baš bih volela da neko zbog mene to uradi, ili da se ubije, ha!

Ma, ne bi se nijedan nikada razveo od svoje hanume… a sa mnom bi, kažu, imali fantastične momente i to bi moglo godinama trajati. Ha!”

Eto tako je mislila ona.

Zahvaljujem bogovima što sam postao muškarac a nisam ostao žena i što mi samo ostaje da žalim što nisam bio sposoban da volim tako bogato kao žena.

Lui

Ne oseća se muškarac posle prevare pročišćeno. Više se oseća kao govno. “Evo ti za taksi” je duboka ideja post situacije. Ustvari raspoloženje.

Međutim, ima i međutim, brzo pristaneš na sebe da si govno i tako se primenjuješ u narednim situacijama…

Ona druga

Međutim, ima i ovde međutim, ala će osveta da boli na sve strane.

Groteskni Bakunjin nije morao da pravi svoju decu jer im je mama jurila očeve gde god stigne.

Važno je da je on obeležio istoriju a čija su deca to je žensko pitanje. Očinstvo je nevažno u odnosu na važnost njegovog vodstva Slovena, u borbi protiv Habzurgana, na krvavim ulicama Praga 1848 godine . Na primer.